Knjiga iz numizmatike: Medieval Slavic Coinages in the Balkans

Dana 19. kolovoza 2008. u Opatiji je u Hrvatskome muzeju turizma (Vila Angiolina) predstavljena knjiga Medieval Slavic Coinages in the Balkans. Autori knjige su dr. Martin Dimnik, director emmeritus, Ponitifical Institute of Mediaeval Studies iz Toronta i red. prof. dr. sc. Julijan Dobrinić, počasni član Hrvatskoga numizmatičkog društva u Zagrebu i član Riječkog filatelističkog društva „Rijeka“.

Predstavljanje je održano pred više od 30 sudionika, s početkom u 19 sati. Na svečanosti su bili nazočni autori, predsjednik Hrvatskoga numizmatičkog društva prim. dr. sc. Damir Kovač i ravnateljica Hrvatskoga muzeja turizma iz Opatije Mirjana Kos Nalis, koja je i otvorila predstavljanje.

Prim. dr. sc. Damir Kovač je govorio o značaju ove knjige u svjetskim razmjerima, obzirom da je tiskana u Londonu na engleskom jeziku i namijenjena čitateljstvu engleskog govornog područja.

Dr. Martin Dimnik govorio je o tehnologiji nastanka knjige od ideje do njezine realizacije.

Red. prof. dr. sc. Julijan Dobrinić govorio je o koncepciji knjige i o njoj samoj. Građa predstavljena u knjizi odabrana je na temelju promišljanja odnosa hrvatske i numizmatike ostalih slavenskih naroda na Balkanskom poluotoku.

Kao osnovno, treba taj odnos promišljati u okružju srednjovjekovlja, zanemarivši pritom ono što o „Balkanu“ mislimo u okružju današnjih političkih prilika i držati se zemljopisnog opsega tog pojma, a koji spada u okvire šireg zemljopisnog pojma – Južna srednja Europa. Naime tema knjige su srednjovjekovni novci kovani od strane slavenskih naroda u vremenskom razdoblju od XII. – XV. stoljeća, koji okvir je vremenski uzet prilično elastično, iz povijesnih razloga.

Činjenica je da su od slavenski naroda, koji su naselili Balkanski poluotok, u osnovi novac u srednjemu vijeku kovali Bugari, Hrvati i Srbi. Pri tome treba uzeti u obzir povijesnu činjenicu o postojanju više različitih država, pokrajina, područja, okupacija, supremacija i drugih oblika tadašnjih političkih realiteta koji su posljedovali izdavanjem novaca s nacionalnim obilježjima. Prema običaju tog vremena likovni elementi na naličjima srednjovjekovnog novca najčešće su prikazi svetaca – zaštitnika (patrona) pojedinih država ili gradova. Oni su najčešće, osim latiniziranih imena na novcu, kriterij određivanja pripadnosti – atribuciji novca. Pri toma je na licu novca najčešće Isus u raznim inačicama likovnog prikaza. Kod dijela novca, lice i naličje odražava profanu političku pripadnost novca te izostaju navedeni motivi, poglavito kod srpskog i bugarskog novca.

Uspoređujući brojnosti novčanih vrsta kovanih u ime pojedinog naroda, tj. političkih tvorevina koje su si u srednjemu vijeku organizirali kao politički okvir, opaža se da nema osnova za nikakve „zaključke“ o značajnosti pojedinog od njih. To spominjem iz razloga što se u dijelu literature na stranim jezicima daleko veća pažnja poklanja srpskom novcu, dok se ostali navode gotovo sporadično. Što više i autori su doživjeli stanovite pritiske od strane recenzenata nekih nakladnika, da se u katalog treba uvrstiti više srpskog novca, ali to autori naravno nisu prihvatili, te je odabran nakladnik koji nije postavljao takve, za znanost neprihvatljive uvjete. Cilj nam je bio voditi se snagom znanstvenih činjenica, dakle argumentima, a ne argumentima snage pojedinih političkih lobija. Istina, srpska numizmatika je veoma raznovrsna i brojnost komada govori u prilog tumačenju tadašnjih nesređenih prilika na tom dijelu Balkanskog poluotoka. Nu s druge pak strane, uređeniji sustavi, posebice Hrvatski (u Slavoniji) posljeduju manjim brojem tipova, ali ustaljene kakvoće, što samo prividno smanjuje njihov značaj, a ustvari je izričaj stabilnosti političkih i ekonomskih prilika tih vremena.

Posebno je bilo bitno u povijesno okružje postaviti na ravnopravnu razinu novac gradova na istočnoj obali Jadrana, tzv. novac dalmatinskih gradova. Upravo njihova ekonomska i politička situacija posljedovala je pravom izdavanja novca iako su bili pod vrhovnom vlašću neke od susjednih sila: Mletaka, Ugarske, Srbije, Turske, Bosne i Bizanta, bez obzira na to bili oni na to prisiljeni okupacijom ili češće, bivši u situaciji tražiti zaštitu jednoga, trenutno jačega, da bi se zaštitili od drugih, što je nažalost i danas slučaj u međunarodnim odnosima. Taj se utjecaj očituje, među ostalim i u ikonografiji na novcu.

U knjizi je na 252 stranice u dva dijela i 11 poglavlja prikazano bogatstvo srednjovjekovne numizmatike tog područja. U prvome, povijesnom dijelu su uz tekst dane digitalizirane slike 349 novaca, od čega 188 hrvatskih, 138 srpskih i 23 bugarska. U kataloškom dijelu digitaliziranim crtežima lica i naličja popraćeno je 397 novaca, od čega 206 hrvatska, 131 srpska i 60 bugarskih . U dodatku je navedeno više grupa korisnih informacija. Popisana je 41 kratica, a u pojmovniku opisano 134 pojma. Bibliografija obuhvaća 193 jedinica, a pojmovni indeks 399 pojmova.

Autori su nastojali napisati djelo koje će, koliko im je to uspjelo, prikazati ukupnost novčarstva na Balkanu u srednjemu vijeku. Povijesni dio koji je napisao M. Dimnik prikazuje veoma kratko povijesne prilike koje su bile okvir nastajanja pojedinih novčanih vrsta. U njemu su kao ilustracije digitalizirane slike originalnih primjeraka novca iz osobnih zbirki autora. Kataloški dio, kojega je autor koncepcije J. Dobrinić sazdan je od digitaliziranih crteža idealiziranih primjeraka novca, kako je to dobar običaj za srednjovjekovnu numizmatiku. Razlog uporabe crteža je u načinu izrade novca u srednjemu vijeku, kada su u pravilu novci iskovani neuredno, djelomično i najčešće loše, pa se na fotografijama ne bi mogu vidjeti svi bitni elementi.

Nakladnik je britanska nakladnička kuća Spink&Sons ltd iz Londona, kod koje se knjiga može naručiti izravno putem obrasca, ili putem autora:

Red. prof. dr. sc. Julijan Dobrinić

PP 18

51415 LOVRAN

Brzoglas: 091 293 1922

Elektronička pošta: julijan.dobrinic@riteh.hr