60 godina stolno-teniskog sporta u Opatiji

Prigodna omotnica RiFD-a “Rijeka” broj 136

23. listopada 2008. godine s početkom u 18 sati je u opatijskom izložbenom paviljonu Juraj Šporer otvorena izložba posvećena 60 godišnjici vrlo uspješnog stolno-teniskog sporta u Opatiji. U sklopu izložbe je promovirana prigodna omotnica i žig Riječkog filatelističkog društva “Rijeka” broj 136. Naš član i predsjednik organizacijskog odbora gosp. Borut-Borja Kopani je na 5 vitrina izložio povijest stolno-teniskog sporta na poštanskim markama.

Riječ predsjednika organizacionog odbora gosp. Borut-Borja Kopani

Prvi početci organiziranog stolno teniskog sporta u Opatiji datiraju iz davne 1948. godine, bile su to prve poratne godine, godine velikih teškoća i siromaštva. Nekolicina mladića okupilo se oko pokojnog Jurja Barlovića, došljaka iz Zagreba, poznatog financijskog stručnjaka, savjetnika u Narodnoj Banci Hrvatske u Zagrebu, i vrlo poznatog sportaša u tadašnjoj Hrvatskoj.

Počeci sdu bili u hotelu Esplanade danas hotel Mozart. U blagovaonici hotela bio je postavljen jedan stol zelene boje s improviziranom mrežicom, nekoliko drvenih reketa od „šper“ ploče ovalno oblikovanih s drvenom ručkom i bijele celoidne loptice koje su često pucale, te ih je često trebalo „krpati“ s acetonom dok nisu izgledale kao „krumpir“, pa se s njima nije više moglo igrati. Tako je to bila tada. Dozvolite mi da nabrojim samo one igrače koji su stvorili blistavu karijeru i postali poznati stolno tenisači. Bili su to: Aleksandar Saša Hamerletz, Jurica Barlović (pok), Slavko Lukšetić (pok), Đuro Dimitrović (otsutan) i Dušan – Dule Osmanagić s najdužim stažem u stolnom tenisu. Dule je bio savezni trener stolno teniske reprezentacije 25 godina čime se ne može pohvaliti niti jedan trener svih sportova u bivšoj državi, a bio je trener Grčke i Španjolske reprezentacije.

Dužni smo spomenuti i igrače i narednih dviju generacija, koje su se u razmaku od 4 godine pojavile i postigle briljantne rezultate u zemlji, pa i u inozemstvu. To su: Ratko Jazvić (Jazo), Zvonko Štajner , Borut (Borja) Kopani, Marijan (Braco) Kaftanić, Robert (Robi) Matulja, Eugen (Tošo) Deković, Dušan (Duško) Stojanović (pok), i dr. Svi iz ove generacije rođeni su 0d 1941 do 1943. godine. Treća uspješna generacija bila je predvođena s Mladenom (Braco) Stojanović, Danijel Selak,Vitomir Vidović, Veljko (Vele) Bratović, Nikica Kunić, Mitija Urbić (pok), Bogumil Lazarin (Škila),Zvonko Kren, Fedor (Fiš) Fišer i dr.rođeni od 1944 do 1950. godine.

Da ne bi čitatelji ovih redaka pomislili da smo uvijek ostali u današnjem Mozartu, ne, bilo je to kratko vrijeme. Mijenjali smo mjesta treniranja, netko bi pomislio da su nas bacali kao „krumpire“ . Najduže smo se zadržali u prostorijama „Kola“ iznad nekadašnjeg znamenitog Ribljeg restorana danas Bukaleta, i u podrumu tzv. Partizana na Gorovu, a još smo kraće vrijeme trenirali u prostorijama paviljona „Šporer“i „Zora“, dok se danas stolni tenis igra u Voloskom u Domu Liburnija.

Koliko mi je poznato današnje (2008) gradsko rukovodstvo predviđa izgraditi sportski objekt iznad nogometnog igrališta. Čestitke, onima koji su prepoznali i osjetili značaj tog sporta za grad Opatiju.

Vrlo se je teško staviti u središte početaka razvoja poslijeratnog turizma u Opatiji, a upravo su ti stolno tenisači bili pioniri i nosili barjak, te promovirali u inozemstvu i tuzemstvu svoj voljeni grad, nosili su trenerke s velikim nazivom Opatija (na cesti, vlaku, autobusu i naravno za zelenim stolom), a gdje kod su odlazili na turneje po Italiji, Njemačkoj Austriji vračali su se kao pobjednici. Opatiju su već tada posjećivali svjetski prvaci Sido Mađar – prvak svijeta, Vilim i Tibor Harangozo, Žarko Dolinar, također prvaci svijeta i dr.

S pravom možemo biti ponosni na ove tri nabrojene generacije, koji su uz sportske uspjehe promovirali i svoj voljeni grad Opatiju i upravo zato još jednom zahvalimo se momcima iz doba „Zlatne generacije stolno – tenisača STK Opatije.