Rijecko filatelisticko drustvo "Rijeka"

subota, 6. ožujak 2010.

Vještačenje riječkih karantana iz XIX. st.

Uvod

   Pitanje utvrđivanja i određivanja falsifikata u numizmatici postavljalo se joÅ¡ od uvođenja novca kao mjerila vrijednosti roba i usluga. Ne ulazeći dublje u razloge falsificiranja novca, takav se proizvod može načelno razvrstati u viÅ¡e skupina, za novce iz antičkog doba do modernog novca, od falsifikata na Å¡tetu države do onih na Å¡tetu kolekcionara.

 

Riječki bonovi iz razdoblja 1848.-1853.

    U nastavku će bit riječi o jednome falsifikatu na Å¡tetu države, dakle tovremenskom falsifikatu papirnatog novca od 5 karantana (carantana) iz 1850. godine.

    Za austrijske uprave na teritoriju grada Rijeke (Fiume) osim papirnatog i kovinskog novca velikih apoena bio je u uporabi i sitan kovinski novac [1, 2]. Novčarska kriza je Rijeku zahvatila 1848. godine, kada i ostale dijelove Monarhije. Među inim očitovala se nedostatkom sitnog kovanog novca. Riječka gradska uprava namjeravala je nastali problem rijeÅ¡iti stavljanjem u optjecaj gradskog papirnatog novca, bonova, malih apoena [3, 4, 5].

    Rijekom je u to doba upravljao banski povjerenik Josip Bunjevac, a uvedenom gradskom novcu dat je naziv karantan (hrv.: križar, tal.: carantan, njem.: Kreuzer). Naredbu o tiskanju tog novca potpisao je gradski potkapetan Giuseppe Agostino Tosoni (1804.-1856.). Novčanice su, u tiskari braće Antonio i Giuseppe Karletzky dovrÅ¡ene krajem 1848. godine. Tiskane su na papiru tvornice Smith&Meynier iz Rijeke  [6]. Ukupno su poznate tri emisije toga papirnatog novca.

    Novčanice su bile u optjecaju do 1853. godine, kada je prefekt grada barun Kellersberg naredio njihovo definitivno povlačenje. Od sve tri emisije u optjecaj je stavljeno 200 000 primjeraka u vrijednosti tadaÅ¡njih 16 500 forinti. Poznat je veoma mali broj sačuvanih primjeraka ovog novca.

    Značajke ovih jednostrano tiskanih bonova trebale su biti: oznaka valute (3, 5 ili 10 karantana), serijski broj, tekstualni opis i uputa o zamjeni te paritetu, potpisi kontrolora [7, 8], posebna oznaka i gradski pečat. Posebna oznaka iako se spominje, nije utvrđena, barem do sada nije objavljen primjerak bona s tom eksplicitno utvrđenom posebnom oznakom, niti je ona znanstveno utvrđena. Namjesto pečata na svim novčanicama javlja se uz neznatne razlike prikaz grba grada Rijeke u ovalnom polju.

    Kontrolori, blagajnici i članovi trgovačke komore potpisivali su se na bonovima na raznim pozicijama, često i po dvojica, crnom ili crvenom tintom. Oni su bili obvezni verificirati otiskane bonove, no nema drugih podataka o takvu njihovu radu, izuzev takvih njihovih potpisa na jednom dijelu emisije. Potpisane osobe redom su iz riječkih patricijskih obitelji. Kontrolor municipalne blagajne bio je Nicolo Camerra (N. Camerra), a blagajnik Francesco Politei (Politei). Članovi trgovačke komore potpisani na novcu bili su Marziano Malle (M. Malle), Giuseppe Verzenassi (G. Verzenassi), Munich (M. Munich) i Giuseppe Purkardhofre ili Francesco Perreti (pfr).

    Na bonovima prve i druge emisije nalaze se i serijske kontrolne oznake, tj. numeracija, kao i kod modernih novčanica. Oznaka «No» je otisnuta, a sam je broj naknadno upisivan ručno tintom. Bonovi treće emisije nemaju numeraciju.

    Reversi svih bonova su prazni, bez tiska, tek u nekim slučajevima, kao Å¡to će se vidjeti, mogu nositi kakvu službenu biljeÅ¡ku. Različite službene biljeÅ¡ke stavljaju se na moderni novac i danas.

    Postoje i falsifikati riječkih bonova. O tome svjedoči objavljeni dokument [10] vezan za pojavu falsifikata od 5 karantana 1850. godine.

    No za objektivan prikaz potrebno je prikazati izgled originalnih karantana. Originalni primjerci dati su na slikama 1 i 2. Na prvoj je karantan bez potpisa, a na drugoj onaj s potpisom Perreti (pfr).

         

Slika 1 Originalni riječki karantan treće emisije iz 1850. godine bez potpisa, praznoga naličja

         

Slika 2 Originalni riječki karantan treće emisije iz 1850. godine s potpisom i juridičkom zabilješkom na (inače praznom) naličju

    Slučaj, koji je predmetom ovoga prikaza dogodio se 23. siječnja 1851., dakle u prvoj godini uporabe karantana treće emisije. Gradski Magistrat je osumnjičio Karla Karletzkog zbog lažnih bonova od 5 karantana. Naime, kod njega su nađeni sumnjivi bonovi. U dokaznom postupku sumnjivi bonovi su uspoređivani s nedvojbeno originalnim bonovima iz Općinske riznice. U tu svrhu koriÅ¡ten je tiskarski arak originalnih bonova, ovjeren od suda, o čemu svjedoče rukom ispisani tekstovi na poleđini arka i sudski (notarski ?) žigovi-naljepnice na prednjoj strani. Na slici 3. prikazan je tiskarski arak s Å¡est potpisanih i Å¡est nepotpisanih bonova, a na slici 4 je naličje tog arka. Bonovi su, kako je već rečeno, tiskani jednostrano, a na poleđini je datum tiska (Pres. 23 Gen. 1851), broj arka (No 249), te juridička zabiljeÅ¡ka.

Slika 3 Tiskarski arak riječkih karantana treće emisije iz 1850. godine

Slika 4. Naličje tiskarskog arka riječkih karantana treće emisije iz 1850. godine,

 s juridičkim zabiljeÅ¡kama

    U dokaznom postupku sročen je tada dokument o postupku utvrđivanja falsifikata, a na kojem su bili nalijepljeni sumnjivi bonovi, slika 5.

Slika 5 Dokument s nalijepljenim sumnjivim bonovima

Transkript teksta na dokumentu, izvorno na talijanskom, preveden je za potrebe ovog rada na hrvatski jezik. Oba teksta dana su u nastavku:

Fiume 23 Genarro 1851

In seguito all'insinuazione  Mag.le protocollata qui al Numero 244, ed in proposito dello scoprimento di falsa carta moneta di Fiume in pezzi di Kni 5. – onde istituire debito confronto colli comunicati buoni falsi e coll'impronta trovata in occasione d'instituita visita domiciliare nell'abitazione di Carlo Karletzky, - il giudice si č recato personalmente presso l'Ufficio della Cassa municipale, ed ha ritirato dal fascio di buoni non peranco posti in circolazione:

  • - pezzi sei firmati, -
  • - pezzi sei non firmati. -
  • I premessi due pezzi di buoni da Kni 5, essendo venuti col N. 244, siccome indiziati di falso, si uniscono qui per instituirne il confronto.
  • Le piů apparenti discrepanze tra gli uni e gli altri sono le seguenti:
  • 1. La parola Municipio, per forma e situazione di lettere, non combina, poichč nei buoni levati dalla Cassa, il carattere č piů corsivo.
  • 2. La estensione del quadrato č maggiore negli originali.
  • 3. L'O della parola buono č diversamento ombreggiato.
  • La carta degli originali č piu forte.
  • Kobler Guido

Fiume (Rijeka), 23. siječnja 1851.

 

Na temelju sudskog miÅ¡ljenja, ovdje pod poslovnim brojem 244, te na osnovi otkrića lažnih novčanica iz Rijeke u komadima od 5 karantana – kako bi se izvrÅ¡ila potrebna usporedba s priopćenim krivotvorenim bonovima i s otiskom pronađenim prilikom pretrage stana Karla Karletzkya – sudac se osobno uputio u Ured gradske blagajne te je podigao iz snopa bonova, koji nisu bili joÅ¡ puÅ¡teni u optjecaj:

  • - komada Å¡est potpisanih, -
  • - komada Å¡est nepotpisanih.-

Dva prethodno navedena komada bonova od 5 karantana, budući da su stigla s brojem 244, zbog sumnje da su krivotvoreni, ovdje se ujedinjuju kako bi se izvršila usporedba.

Najprimjetnije razlike između jednih i drugih su sljedeće:

  • 1. Riječ Municipio (u prijevodu municipij), po obliku i položaju slova se ne slaže, budući da su na bonovima koji su uzeti iz Blagajne slova položenija.
  • 2. Veličina kvadrata je veća nego u originalima.
  • 3. Slovo O u riječi Buono je drugačije osjenčano.
  • Papir originala je čvršći.

Kobler Guido

 

    U samom procesu usporedbe, kako se vidi iz gornjega, nađeno je 4 elementa koji su potvrđivali sumnju. U potpisu vjeÅ¡tačenja je Guido Kobler. Originalni dokumenti s nalijepljenim primjercima falsificiranih bonova djelomice su sačuvani, ali nažalost, ne nalaze se u Rijeci, već u Italiji. Od originalnog tiskarskog arka, koji je razrezan, pojedini bonovi su prodati kolekcionarima, ali je dio njih nabavljen i za Muzej grada Rijeke i nalaze se u tamoÅ¡njoj numizmatičkoj zbirci.

Zaključak

    Komparativna dokazna metoda pokazala se dostatnom u ovom slučaju postojanja odgovarajućih originalnih i falsificiranih primjeraka papirnatog novca. To pogotovo stoga, Å¡to u vrijeme kada su nastali, tiskarska tehnologija nije poznavala gotovo nikakvih mogućnosti uporabe zaÅ¡titnih elemenata u danaÅ¡njem smislu tog pojma, Å¡to se vidi i u potrebi zaÅ¡titnog potpisivanja crvenom tintom od strane uglednih ovlaÅ¡tenih osoba.

Literatura

  [1]    Hellfert, OESTERREICHISCHE MÜNZEN UND GELDZEICHEN VON DEN JAHREN 1848 UND 1849, Numismat. Zeitschrift, VI / VII (1874/1875) 233.

  [2]     Müller, DIE MÜNZREFORM IN OESTERREICH WÄHREND DER FÜNFZIGJÄHRIGEN REGIERUNG DES KAISERS FRANZ JOSEPH I, 1848-   1898, Numismat. Zeitschrift (1899) 145.

  [3]     G. Kobler, MEMORIE PER LA STORIA DELLA LIBURNICA CITTŔ DI FIUME, Stabilimento tipo-litografico dEmidio Mohovich, II (1896) 99-101.

  [4]     S. Gigante, STORIA DEL COMUNE DI FIUME, Bemporad, Firenze, 1928, 99-100.

  [5]     E. Mohovich, FIUME NEGLI ANNI 1867-68, Stabilimenti tipo-litografico fiumano, Fiume, 1869, 7.

  [6]     V. Tomsich, NOTIZIE STORICHE SULLA CITTŔ DI FIUME, Stabilimento tipo-litografico fiumano, Fiume, 1886, 335.

  [7]     M. Smoquina, LA CARTA MONETA CIVICA DI FIUME NEGLI ANNI 1848, 1849 e 1850, Rivista semestrale della Societŕ di studi Fiumani in   Fiume, Fiume, Stabilimento tipografico de La vedetta dItalia s.a., anno X, I. e II. semestre 1932 (1933) 179-187.

  [8]     Gohl,FIUME VÁROS PÉNZTÁRI UTALVÁNYAI, Numizmat. Közlöny (1906)

  [9]     I. Rengjeo, PAPIRNI NOVAC U HRVATSKOJ G. 1848., 1849. i 1850, Numizmatika, V (1953) 44-57, +tablice III i IV

[10]     C. Gamberini di Scarfea, RACCOLTA ALLA CARTA MONETATA IN ITALIA, Vol. II,  A. Forn, Bologna, 1966, 199.

[11]     J. Dobrinić, Corpus notarum pecuniariarum Fluminense, Dobrinić&Dobrinić, Rijeka, 1997.

[12]     J. Dobrinić, Riječka numizmatika: riječki novci i novci s riječkim obilježjima 1848.-2002., Katalog, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005.

[13]     J. Dobrinić, O jednom falsifikatu riječkih bonova iz XIX. stoljeća, Zbornik Sveti Vid, Rijeka, 2008., str. 61.-71.

dr.sc. Julijan Dobrinić