Falsifikati pretisaka na riječkim markama

članak objavljen na 2. kongresu sudskih vještaka u Opatiji 6.ožujka 2010.

Uvod

   Riječke poštanske marke, koje su kao službeno sredstvo plaćanja poštanskih usluga izdavane od 1918. do 1924. godine, su jedne od najčešće falsificiranih poštanskih maraka u svijetu. Nakon pregleda vrlo velike količine originalnih i falsificiranih maraka svih izdanja riječkih maraka pokazalo se da je najteže utvrditi autentičnost i originalnost prvih riječkih maraka. Prve riječke marke su nastale tako da su se na do tada važeće mađarske poštanske marke otisnuli crni pretisci FIUME. Zbog relativno jednostavnog i dostupnog načina pretiskivanja, vrlo je velika količina falsificiranih pretisaka.

Povijesna i filatelistička situacija u Rijeci nakon Prvog svjetskog rata

   Svršetkom Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske, krajem 1918.g., počela su prekrajanja granica nekadašnjih velikih carstava. Italija je na početku rata bila na strani Centralnih sila, ali je 25. svibnja 1915. g. prešla na stranu Saveznika u skladu s potpisanim tajnim Londonskim sporazumom od 26. travnja 1915. g. Tim sporazumom je Italiji, u slučaju pobjede, obećano proširenje na istočnu obalu Jadrana. Trebala je dobiti čitavu Istru do Kvarnera i pokrajinu Dalmaciju, ali ne i Rijeku. Člankom 5. predviđeno je da se Hrvatskoj ostavi obala od Voloskog do sjeverne dalmatinske granice. Kada se u Italiji saznalo za sadržaj tog pakta, započeta je propaganda za pripojenjem ostatka, prvenstveno Rijeke, Italiji. Rješavanje Riječkog pitanja između Italije i Jugoslavije protegnulo se sve do 1924. godine, kada je Rijeka pripojena Kraljevini Italiji. U tome vremenu (1918.-1924.) Rijeka je imala svoj novac i izdavala je poštanske marke. Danas se te poštanske marke nalaze u svim svjetskim filatelističkim katalozima kao izdvojena cjelina pod nazivom Fiume. Zbog male naklade, te marke su prilično rijetke i tražene.

   U razdoblju od 1918. g. do 1924. g. izdano je ukupno 288 različitih maraka, s mnogim podvrstama i tipološkim podjelama. Marke Rijeke su od početka, zbog male naklade, privlačile filateliste iz cijeloga svijeta. Na riječke poštanske činovnike, filateliste i druge vršen je velik pritisak glede nabave novih riječkih poštanskih maraka. Najveći problem u svezi s tim markama su njihovi brojni falsifikati. Falsificirane su čak i njihove najmanje vrijednosti. Loša ekonomska situacija u Rijeci krajem 1918.g. potaknula je mnoge k falsificiranju. Veliki broj falsifikata je nastao upravo u razdoblju nastajanja originala, pa se starost filatelističkih zbirki ne može uzeti za prihvatljivu metoda u procjenjivanju originalnosti maraka.

 Pretisak FIUME na mađarskim poštanskim markama iz 1918. godine

   Prema nalogu Talijanskog nacionalnog vijeća, koje pod Savezničkom upravom preuzima svu vlast u Rijeci od 18. studenog 1918. g., pretiskivane su mađarske poštanske marke crnim pretiskom FIUME od 3. do 23. prosinca 1918. g. Kompletni arci su pretiskivani strojnim pretiskom od 3. do 5. prosinca 1918. g. u riječkoj tiskari Urania, u vlasništvu Wadasza i Caravanicha, a u tiskari Adolf Kirchhofer & Co. su se pretiskivali djelomični arci, kao i pojedinačne marke, ručnim pretiskom. To je rađeno 6., 16., 20. i 23. prosinca 1918. g. pretiskom sastavljenim od metalnih tipografskih slova. Mala količina maraka je pretiskana strojnim pretiskom 23. prosinca 1918. g. u riječkoj tiskari Adolf Kirchhofer&Co.

    Danas se razlikuju dvije osnovne vrste strojnih pretisaka

   i šest vrsta ručnih pretisaka.

   Kod ručnih pretisaka su brojne podvrste. Mnogi pretisci variraju u boji pretiska, tako da postoje pretisci od tamno sive do izrazito crne boje. Budući da se klišej nije prao, pretisci načinjeni zadnjih dana su izrazito neuredni. Naklada pojedinih pretisaka je vrlo različita. Pretiskivane su na poštama zatečene mađarske poštanske marke pa je naklada pojedinih pretiska bila od 30 do 90.000 komada. Sve to otežava utvrđivanje originalnosti samo uspoređivanjem.

   Nadalje, problem kod utvrđivanja originalnosti je i vrlo velik broj falsifikata. Prema do sada pregledanim markama, smatra se da je danas na filatelističkom tržištu odnos broja falsificiranih prema onome originalnih maraka 1:5, a možda i više. Vrste i podvrste kod falsifikata pretisaka su brojne, tako da do danas još nije napravljena niti objavljena njihova sistematizacija. Mišljenja autora je da postoji najmanje pedesetak vrsta falsifikata FIUME pretisaka. Svi falsifikati pretisaka su nastali na štetu filatelista.

   Ukupnoj zbrci doprinosi i veći broj nestručno napravljenih vještačenja – atesta, stoga zbog nedovoljno stručnog i površnog ispitivanja dijela samozvanih ispitivača, postoje i falsifikati koji na sebi imaju oznaku (puncu) originalnosti.

 Mikroraman-spekroskopija pri utvrđivanju falsifikata pretisaka FIUME

   Zbog svega navedenoga, za utvrđivanje originalnosti pretisaka FIUME, potrebno je rabiti egzaktne, pored komparativne dokazne metode. Mikroraman-spektroskopija je vrlo precizna i pouzdana metoda kod utvrđivanja razlika između originalnih i falsificiranih otisaka na papirnatoj podlozi (poštanske marke, papirni novac, dokumenti i sl.). Ona u kombinaciji s  spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja (XRF) daje detaljne informacije o vrsti tinte koja je korištena za pretiskivanje maraka.

 Postupak ispitivanja

   Analizirane su tri osnovne grupe pretisaka FIUME.

1. Mađarske poštanske marke izdanja Karlo i Zita, te žeteoci s pretiskom. Osnovne marke  su crvene boje.

 1.1  – Falsificirani pretisak

 1.2  – Originalni strojni pretisak

 1.3  – Originalni šesti tip ručnog pretiska

2. Mađarske porto marke s pretiskom FIUME. Osnovne marke su zelene s crvenim slovima

 2.1  – Falsificirani pretisak

 2.2  – Originalni strojni pretisak

 2.3  – Originalni treći tip ručnog pretiska

3. Mađarske poštanske marke iz niza žeteoci s pretiskom FIUME. Osnovne marke su zelenoplave boje.

 3.1  – Falsificirani pretisak

 3.2  – Falsificirani pretisak, a poštanski žig na marci je originalan

   U ispitivanju su korištene obje prije navedene metode, spektroskopija karakterističnog rendgenskog zračenja i mikroraman-spekroskopija. Obje metode su  ne razarajuće, pa je moguće ponoviti veliki broj ispitivanja bez oštećenja maraka. Svaka marka je ispitana na nekoliko mjesta. Ispitana je tinta korištena za tisak osnovne marke i boja za pretisak.

Rezultati ispitivanja

  Ispitivanja mikroraman-spekroskopijom

U svim slučajevima Raman-spektri slova pretiska FIUME pokazuju prisutnost amorfnog ugljika s dva karakteristična područja na 1600 cm-1 i 1315 cm-1.

Originalni pretisci 1.2, 1.3, 2.2 i 2.3 pored amorfnog ugljika pokazuju i prisutnost prusko plave boje koja ima prepoznatljive vrhove oko 2154 cm-1 i 2090 cm-1.

Poštanske marke iz grupe 1 sadrže azo-pigmente, a marke iz grupe 3 indigo.

Poštanske marke iz grupe 2 pokazuju prisutnost ultramarin plave i prusko plave boje, olova (II) PbCrO4 i barij-sulfata. Kombinacija plavog i žutog (PbCrO4) pigmenta daje ovim markama zelenu boju. Crveni broj na marci 2.1 sadrži svijetlo crveni -benzin C24H16Cl3N3O2, na marci 2.2 cinober HgS, a na marci 2.3 crvenu Hansa boju.

Ispitivanja spekroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja

Kod maraka s originalnim pretiskom FIUME je kao glavni element pronađeno olovo (Pb), a na strojnom pretisku pored olova i živa (Hg).

Na falsificiranim pretiscima nije pronađeno niti olovo niti živa.

   Zaključak ispitivanja je da su originalni pretisci otisnuti tintom koja sadrži amorfni ugljik, bez razlike u sastavu između strojnih i ručnih pretisaka. Falsifikati pretisaka sadrže amorfni ugljik i prusko plavu boju. Za same marke nije bilo dvojbe u originalnost, koja je prije utvrđena drugim metodama, ali je ovim metodama dodatno utvrđeno da su sve marke tiskane u istoj tiskari.

   Najzanimljivije je to da je u tinti za crvena slova porto maraka (koje su tiskane 1915. godine) zabilježena prisutnost -benzina, koji je u upotrebi tek od 1938. godine. Također, zanimljivo je da marka 2.3 u Raman-spektru pokazuje jednu liniju na 616 cm-1. Ona je bila predmetom rasprave, jer se može pripisati željeznoj boji. No prevladalo je mišljenje, pošto su sve boje koje su se koristile za ove marke na bazi ugljika, da je ova linija kao i trag -benzina vjerojatno ostak neke tekućine u kojoj je marka bila tretirana kroz svoju filatelističku povijest. Poznato je da još i danas mnogi filatelisti za otkrivanje vodoznaka koriste benzin ili sličnu tekućinu. Nije slučajno da je ova nepravilnost zabilježena na porto markama jer jedino one imaju različite vodoznake u različitim izdanjima. Danas znamo da su različiti vodoznaci samo na porto-markama Fiume s crnim brojkama ali moguće je da je netko u prošlosti, dok nije bilo tog saznanja, vršio ispitivanja i na markama s crvenim brojkama.

Zaključak

   Zbog velikoga broja falsifikata pretisaka FIUME na mađarskim poštanskim markama, njihove jednostavne izrade i velike sličnosti s originalima, komparativna dokazna metode nije dovoljna kod utvrđivanja njihove možebitne originalnosti. Mikroraman-spekroskopija u kombinaciji s spektroskopijom karakterističnog rendgenskog zračenja, daje pouzdane i točne značajke tinte korištene za pretiskivanje maraka. Nažalost, trenutno ova metoda zahtjeva sofiticirane i skupe uređaje koji se nalaze samo u većim istraživačkim centrima poput, primjerice, Sveučilišta u Firenci.

Literatura

Ciullo, C.: Fiume – Sintesi Prefilatelico e Storico-Postale, CEI, Milano, 2007

Brom, M.: Fiume – 34 Filatelističke priručky, Praha, 1992

Dehn, R. A.: The Stamps and Postal History of Fiume 1600-1924, Norwich, 1998

D.Š.: Iz filatelističke povijesti grada Rijeke, Filatelija 4/1947, str.53.-56.

I. Jelovica Badovinac, et al., Nucl. Instr. and Meth. A (2009), doi: 10.1016/j. nima. 2009.10.174

Martinaš, I.: Poštanske marke Rijeke, Fiume 1918.-1924., Obol, Zagreb, 2006.

Oliva, G.: Razionale catalogazione dei francobolli di Fiume, La rivista filatelica d'Italia, Genova, broj(1956) str.6.-15.

Sirsen, G.: Fiume terra d'Italia, Storia Postale, Filatelica e Numismatica della Cittŕ del Quarnero, Circolo Filatelico-Numismatico, Montagnana, 1995

Ivan Martinaš, mag.ing.aedif.